NAJNOVIJE


SAMOVOLJA

AJDE, DOVIĐENJA! Umalo ostali bez stoljetne ladonje u dvorištu

| Autor: Chiara BILIĆ
Komunalni redar bio je u redovnoj ophodnji (Chiara BILIĆ)

Pitao sam ga što to radi, no samo je nešto sebi promrmljao u bradu i nastavio dalje po svom. Kad sam izvadio mobitel da ga fotografiram, zbrisao je, prepričava ogorčeno Atanas Nikolov. Sreća je u nesreći, govori, da je tada bio doma. Jer najveće je pitanje gdje bi uopće, da je kojim slučajem masakr priveden kraju, ladonja pala

Unutrašnje, zajedničko dvorište stanara zgrade u Kandlerovoj ulici 31 u Puli umalo je prije dva dana ostalo bez stoljetne ladonje. Nakon što je stanar Atanas Nikolov zatekao svog susjeda Mefailja Reku u bespravnom rušenju stabla, s motornom pilom u ruci i sjekirom pored nogu, čin ipak nije priveden kraju. Ladonja je još tamo, ali, nažalost, osakaćena i bez nekoliko debelih, životno važnih korijena. Otpiljene dijelove Reka je poslagao uz ogradu. Ništa bolje nije prošao ni zidić kojim je staro drvo bilo opasano. Njega je gospodin Reka jednostavno srušio, tvrdi Atanas, ne pitajući nikoga za dopuštenje.

Smetao mu korijen

Mefailja Reku nismo našli na "mjestu zločina", ali smo ga kasnije uspjeli kontaktirati telefonom. Na pitanje zašto je odlučio prepiliti stablo, kaže da se radi "samo o jednom korijenu".

- Smetao mi je, dizao je ploče. Ajde, doviđenja, kazao je gospodin Reka kratko i poklopio slušalicu.

Atanas je jučer odmah kontaktirao komunalne redare, ali i MUP i Zelenu Istru. Govori da ovo nije prvi put da njegov susjed ordinira po zajedničkom prostoru zgrade kojom upravlja Uljanik plovidba. Njemu je to teško gledati jer je taj prostor itekako vrijedan. Nema to svaka zgrada, a ovo je u samom centru, minutu hoda od glavnog gradskog trga. Prigodno je za djecu i žao mu je što gospodin Reka ne poštuje ostale stanare. Čak je u par navrata odonuda potjerao Atanasovu djecu.

- Pitao sam ga što to radi, no samo je nešto sebi promrmljao u bradu i nastavio dalje po svom. Kad sam izvadio mobitel da ga fotografiram, zbrisao je, prepričava ogorčeno gospodin Atanas.

Sreća je u nesreći, govori, da je tada bio doma. Jer najveće je pitanje gdje bi uopće, da je kojim slučajem masakr priveden kraju, ladonja pala. Stablo visoko nekoliko metara bi se ili srušilo na dvorište zgrade ili na garaže preko puta. U svakom slučaju, neki bi objekt usput stradao.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter
Više iz rubrike